Povijest magnetičnosti
Što je znao već i Paracelzus...

Magnetičnost je već u davno doba ljude očaravala i okupirala svojom tajanstvenom moći. Tako možemo u starim razvijenim kulturama Egipta, Grčke i Azije pronaći podatke o liječenju magnetsko-željeznim kamenjem i magnetskim štapovima. Stara predaja (Hipokrat i Paracelzus) bilježi ljekovitu moč "kamena koji privlače željezo". Magnetičnost je tako jedno između najstarijih prirodnih oblika liječenja koje se može upotrijebiti kod akutnih, kroničnih i stereotipnih stanja kao i kod mnogobrojnih bolesti, ne da bi se pri tom moralo računati na nuspojave ili druge opasnosti.

Sistematično znanstveno istraživanje magnetičnosti počelo je doduše tek u 17. stoljeću. Matematičar iz Göttingena K. F: Gauss postavio je znanstvene temelje i izradio magnetske naprave za mjerenje. Njemu u čast jedinica za jakost magnetskog polja zove se gauss (G) najnovije jedinice su i Tesla.

Davno prije nastanka živih bića, svemir su već prožimala elektromagnetska energijska polja. Život se je razvio pomoću tih polja te od njih i ovisi. Magnetsko polje Zemlje zapravo je omogućilo život na našem planetu. Magnetičnost Zemlje prisutna je svuda, prožima sve supstancije, u organizme donosi životnu moć i regulira tjelesno djelovanje. Sva živa bića omotana su bioenergetskim poljem koje je neophodno potrebno za očuvanje zdravlja.

Magnetsko polje Zemlje tako stvara obrambeni štit bez kojeg život u današnjem obliku na Zemlji skoro da i ne bi postojao.

Sve stvari, i sile, sastoje se iz dva pola - plusa i minusa. Tako ima i Zemlja dva pola. Između međusobno dopunjavajućih suprotnosti, plusa i minusa, nastaje polarizacija. Plus i minus njišu se, stvaraju energiju i time životnu snagu. Proces počinje u atomu, nastavlja se u stanicama našeg tijela i pomiče se do dalekog svemira kojeg ispunjava svijetlo i druga njihanja.

Prije ljudi nisu poznavali tehnički elektricitet i tijelo je funkcioniralo u ravnoteži sa prirodnim frekvencijama. U prirodnim, ekstremno niskim frekvencijama, koje su poznate i kao ELF (extremely low frequences), njiše se i naš planet Zemlja. Rezonanca Zemlje ima vrijednost 7,83 Hertza i označava se kao "Schummanova rezonanca" (po pronalazaču W. O. Schummanu). Čovjek se je u kombinaciji sa svemirskim zračenjem razvio u ovom prirodnom elektromagnetskom polju Zemlje.

Frekvencije magnetskog polja Zemlje (broj njihanja na sekundu) nalaze se točno u onoj pasovnoj širini gdje djeluje i električno polje ljudskog mozga. Tijelu bi se trebale dovesti samo one frekvencije sa kojima se može slagati i u prirodnom biološkom području. Naš mali mozak (hipotalamus) njiše se istom frekvencijom (7,83 Hz Schummanovih valova) kao i magnetsko polje Zemlje.

U današnje vrijeme tehničke frekvencije koje remete prirodnu magnetičnost prekrivaju Schummanove valove. Tehničke frekvencije mogu osjetno prekriti biološke oblike valova, silom nametnuti svoje ritmove i tako nam sprijećiti da i dalje zamijetimo prirodne frekvencije.

U ovo vrijeme energijskim sistemima u našem tijelu električni smog na sve moguće načine znatno ometa energijske kapacitete čovjeka što dugoročno također pridonosi pomanjkanju energije u našim staničnim sistemima.